Više od 20 godina tjedan u kojem Split slavi svog zaštitnika Svetog Dujma počinje penjanjem na zvonik Dujmove katedrale, i postavljanjem zastave na njegov vrh. I ovoga puta to je napravio penjač Ivica Matković, i to s gipsom na slomljenoj ruci! Mali je to detalj koji govori o privrženosti Splita i Splićana svome zaštitniku. Ta je veza jaka čak i kod onih kojima religija malo znači, jer predstavlja identifikaciju s gradom i njegovim nasljeđem. Ti dani su doista posebni u gradskom kalendaru, kao što je poseban i cijeli svibanj, mjesec kojim ulazimo u ljetno doba.

Ovih će dana biti svakojakih događanja po gradu - koncerata, sajmova, izložbi, folklornih nastupa... - jer Sudamja (tako se u Splitu od davnina zove ovaj blagdan) je više od religijskog događanja, istinska fešta. Nije problem otkriti što se sve događa, dovoljno je pratiti Facebook stranicu TZ Split i kalendar na našim web stranicama. Ipak, centar svega je stoljećima stara procesija 7. svibnja. Nekad je išla oko cijele gradske jezgre, danas je skraćena od katedrale preko Pazara do Rive, gdje se održava i misa.

A tko je zapravo Sveti Dujam, i zašto je zaštitnik Splita? Rođen je u današnjoj Siriji, a u vremenima kad je Dioklecijan progonio kršćane bio je biskup u Saloni, glavnom gradu provincije Dalmacije, samo nekoliko kilometara od današnjeg Splita. Sam Dioklecijan ga je dao zatočiti 304., a - prema legendi - kad je biskup pred carskim namjesnikom Markom Aurelijem Junijem oživio mrtvaca, bio je pogubljen s drugim mučenicima u amfiteatru u Saloni, i pokopan na groblju izvan zidina Salone. Izgledalo je da će Rimsko carstvo živjeti vječno, godinu dana nakon Dujmove smrti Dioklecijan se povukao i uselio se u svoju novu palaču kod Salone, ali povijest je krenula drukčije. U sedmom stoljeću Dujmovi ostaci preneseni su u Split, a mauzolej cara koji ga je pogubio postao je katedrala.

Povijest doista ponekad može biti ironična, kao što je ironično i to da današnji Split svoj identitet izvlači iz nasljeđa dvojice smrtnih neprijatelja - Dioklecijana i Dujma. Prvi je po mnogo čemu doživio sudbinu koju je namijenio drugome, jer mu se danas ne zna ni grob. S jedne strane, da nije bilo Dioklecijana, vrlo vjerojatno ne bi bilo ni Splita. S druge, da nije štovanja Dujma, Split ne bi bio onakav kakvoga poznajemo.