Mnogo je priča i legendi koje se povezuju uz cara Dioklecijana, neke od njih vezane su i uz Split i Dalmaciju. Recimo, kad god prolazite zapadnim dijelom Rive sigurno ste osjetili ponekad ne baš ugodan miris. Nije u pitanju kanalizacija i prljavština, nego jedan od mogućih razloga zbog kojih je Dioklecijan na ovome mjestu, blizu Salone i mjesta svog rođenja, izgradio svoju palaču. Naime, jedna od legendi o caru - i mnogi je povjesničari uzimaju kao pouzdanu - kaže da je Dioklecijan nakon povlačenja palaču mjesto gradnje izabrao zbog ljekovitih sumpornih izvora u kojima je liječio reumatizam. I mnogi povjesničari prihvaćaju tu legendu, a o carevoj bolesti pisali su i njegovi najvažniji biografi poput Laktancija ili Eutropa. Zato su u jugozapadnom dijelu Palače bile izgrađene i terme, u kojima se stari car kupao i liječio mineralnom vodom bogatom sumporom. Mislio je i na svoje goste, pa je za njih izgradio druge terme u istočnom dijelu Palače, uz carsku blagovaonicu. A ako se uz ičije ime povezuju terme, to je Dioklecijan, njegovo ime nosile su i one u Rimu, najveće koje je carstvo ikad vidjelo.

Netko bi rekao da je ljekovitost Splitu zapisana u "genima", da je bogomdano mjesto za liječenje tijela i duše.

Dioklecijan je bio samo jedan, možda čak ne ni prvi, od onih koji su uživali u blagodatima ljekovitih izvora. Njima su se koristili redovnici u samostanu Svetog Frane na Rivi, i splitske domaćice koje su stoljećima bijelile rublje na Rivi, kasnije i gosti mondenog kupališta s kamenim kadama koje je tamo izgradio Splićanin Nikola Selebam. Valja "baciti oko" i na prekrasnu zgradu starih toplica u Marmontovoj ulici, koje su svojom vodom osvajale nagrade u Beču, Rimu, Londonu, Parizu, Bruxellesu, čak i u SAD-u. Bečko sveučilište proglasilo je tu vodu bogatu mineralima najboljom u Europi, a hrvatski slikar Radovan Tommaseo dizajnirao je plakate kojima je privlačio tadašnje zaljubljenike u wellness, kojih je 1913. bilo i do 300 dnevno.

Danas je tamo odjel za rehabilitaciju splitske bolnice, ali mnogo toga i dalje govori o ljekovitosti Splita. Čak i ako vam je onaj miris na Rivi neugodan - iako prirodan - Split i danas ima svoju odličnu vodu s izvora Jadra, odakle je stizala i u Dioklecijanove odaje u Palači. Čak i ako ne koristite neki od welness centara u splitskim hotelima, ne zaboravimo čisto more, mnoštvo mjesta za uživanje u prirodi, zdravu hranu... A sve stane u jednu rečenicu: Split je lijek.