Kad se priča o splitskoj arhitekturi, obično se misli na splitsku antičku ili srednjovjekovnu baštinu. Posjetitelji se skoro isključivo koncentriraju u gradskoj jezgri, zadivljeni 17-stoljetnim kontinuitetom života u Dioklecijanovoj palači. No, Split je i mnogo više. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku nedavno je predstavio neke od vrhunaca moderne arhitekture u bivšoj Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata, a na izložbi je i Split našao svoje mjesto. Među nekoliko stotina izložaka na izložbi "Prema betonskoj utopiji", posjetitelji mogu vvidjeti i dva splitska modernistička dragulja, stadion Hajduka na Poljudu i stambeno naselje Split 3. Ova dva cijenjena i nagrađivana projekta trebao bi "uživo" posjetiti svaki ljubitelj moderne arhitekture. Oni - uz mnoge druge - svjedoče da Split, bez obzira koliko blistavo bilo nasljeđe davnih vremena, i dalje živi. Zato, kad dođete u Split, ne propustite zakoračiti i izvan davne splitske prošlosti, i uvjerite se što je to toliko uzbudilo kustose u MoMA-i.

Poljudski stadion, dom HNK Hajduk, sjajno je projektirao Boris Magaš 1979., i u vrijeme gradnje bio je istinsko čudo modernog graditeljstva sa svojim izgledom plutajuće otvorene školjke. Zajedno s obližnjim kompleksom za vodene sportove, stadion je bio središnji objekt Mediteranskih igara 1979., kad je Split doživio jedan od najvažnijih investicijskih valova u svojoj povijesti. Sve od tada, stadion je jedan od najvidljivijih simbola Splita, ne samo zbog svoje sportske dimenzije, nego i zbog brojnih drugih događanja, poput festivala Ultra Europe. No, iznad svega drugoga, riječ je o istinskom arhitektonskom remek-djelu. Ako niste znali, stadion je moguće posjetiti uz stručno vođenje.

Još vidljiviji, posebno za one koji dolaze iz pravca Dubrovnika, je Split 3. Ovaj veliki, planski izgrađen stambeni kompleks, sastavljen od visokih i niskih zgrada, pješačkih zona i sve potrebne infrastrukture, trebao je udomiti oko 50 tisuća ljudi. Naselje je to koje predstavlja svojevrsni spomenik eksplozivnom rastu Splita i želji komunističkih vlasti da izgrade kuće za brojne ljude koji su u Split dolazili zbog posla. Nakon natječaja u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, izabran je projekt slovenskog tima kojeg je vodio Vladimir Mušič, a potom je veći dio i izgrađen, nažalost nikad nisu dovršeni dijelovi, recimo uz more. No, djelo nekih od najvažnijih hrvatskih modernih arhitekata još je tu, pokazujući kako se modernom gradnjom može oponašati intimni život starih gradskih četvrti, s velikim zonama bez prometa, trgovima kao mjestima susreta...  Nedavno je i Sveučilište u Splitu tamo izgradilo svoj kampus, kao još moderniji dodatak izvornom projektu. U nekim slučajevima korištena je i antička podjela zemljišta, a pogledate li na plan grada lako ćete otkriti da je jedna od središnjih ulica Splita 3, ulica Ruđera Boškovića, izgrađena paralelno sa smjerom carda, jedne od dviju glavnih ulica u Dioklecijanove palače koja se pruža u smjeru sjever-jug.

Da biste obišli Split 3, možete se i prošetati, od centra grada trebat će vam 20-30 minuta, a usput ćete razgledati i druge gradske četvrti, od starih do modernih. Naravno, možete otići i autobusom, bilo kojim koji vozi prema istočnom izlazu iz grada, dovoljno je da izađete iz autobusa kod gradske bolnice.