U listopadu prošle godine napisao sam blog o tome kako se Split može smatrati jednom od svjetskih UNESCO-vih prijestolnica. Ako vam to zvuči kao uobičajena samouvjerena samohvala, pokušajte nadmašiti neke od argumenata u prilog tezi: nema baš tako puno mjesta na svijetu koja se mogu pohvaliti time da se čak šest lokaliteta s popisa svjetske baštine nalazi u krugu od dva sata puta automobilom ili treajektom. Možete provjeriti cijeli popis u blogu koji ovdje spominjem, ali zapravo su potrebne prilično ozbiljne nadopune. Naime, sada se u istom krugu o kojem smo govorili prije godinu nalazi čak osam UNESCO-ovih lokaliteta. Uz to, Dubrovnik i Plitvice su samo malo dalje, pa su i tamo mogući dnevni izleti iz Splita. Nešto više vremena za posjet trebat će vam jedino do još jednog novog hrvatskog upisa na Velebitu, te do Eufrazijeve basilike u Poreču. Doista, je li to moguće nadmašiti?

Što se promijenilo? Prije oko mjesec dana, u slučaju da su vam promakle te vijesti, dva lokaliteta u Šibeniku i Zadru postale su dio upisa venecijanskih obrambenih fortifikacija iz 16. i 17. stoljeća, u koje su uključene tvrđave podignute na području nekadašnje Mletačke republike, današnjih Italije, Hrvatske i Crne Gore. Prva je tvrđava Svetog Nikole u Šibeniku, jedna od četiri koje stoje u tom srednjovjekovnom gradu, ali svakako najmoćnija od svih. Tvrđavi je potrebna djelomična obnova, no i danas će vas ostaviti bez daha nakon šetnje po stazi uz kanal koji ide od Šibenika prema otvorenom moru. Druga lokacija je obrambeni sustav Zadra, zidovi koji okružuju najstarije dijelove jednog od najstarijih hrvatskih gradova. Spomenuli smo i treći među novim upisima, bukove šume na Velebitu, dio multinacionalnog upisa sa sličnim drevnim šumama od Karpata do zapadne Europe.

Gledajući iz splitske perspektive, naravno, poanta je da je danas još očitije da praktički nema bolje baze za bilo kojeg "lovca" na UNESCO-ove lokalitete nego što je to Split.