Jedna od mojih omiljenih zabava je otkrivati skrivene splitske bisere posjetiteljima Splita (pa i nekim Splićanima). To je možda i očito onima koji su već čitali ovaj blog, jer je već nekoliko sličnih članaka objavljeno, posljednji je bio o kratkoj posjeti Sigmunda Freuda Splitu.

Jedan od takvih bisera svakako je najstariji poštanski sandučić u Splitu, jedva vidljiv na malom trgu pored glavnog gradskog trga, naše Pjace. Sandučić se, doduše, već odavno ne koristi, i dijelom je skriven stolovima obližnjeg kafića. No, sjećam se kako su oduševljeni bili neki Francuzi kad sam im ga pokazao prije nekoliko godina. Zašto su baš Francuzi toliko očarani tim mjestom? Stvar je prilično jednostavna: napravili su ga Francuzi, o čemu svjedoči i natpis Boite aux lettres.

Sandučić je jedan od nekoliko vidljivih tragova vlasti Napoleona Bonaparte u Dalmaciji. Ta je vlast trajala samo osam godina, od 1805. do 1813., ali je ostavila ogroman trag. Kad govorimo o francuskoj vlasti, naravno da su u pitanju bili okupatori, kao i mnogi drugi koji su našim krajevima prošli kroz povijest. Međutim, potpuno je nevjerojatno koliko se život u Dalmaciji promijenio u tih samo nekoliko godina, i koliko je brzo cijela regija približena zapadnoj civilizaciji. Postrevolucionarni francuski osvajači su ukinuli židovska geta, pa i ropstvo koje je postojalo u nekim ruralnim krajevima. Otvarali su javne škole za dječake i djevojčice, izgradili stotine kilometara cesta, pokrenuli neke od prvih projekata revitalizacije baštine u Splitu, izdali prve novine na hrvatskom jeziku, izgradili šetnice uz more u Splitu i Trogiru, srušili mletačke zidine oko gradova da bi im omogućili širenje, uredili prve javne parkove, postavili javnu plinsku rasvjetu, i mnogo toga drugoga. Tko onda može zamjeriti Splitu što je jednu od svojih glavnih ulica nazvao po Napoleonovom prijatelju i guverneru Dalmacije maršalu Marmontu? Po današnjim standardima bio je daleko od idealnog, ali zbog njegovih zasluga možemo ga smatrati jednim od najvažnijih ljudi u povijesti Dalmacije.

I to još uvijek stoji kao tvrdnja, bez obzira što u tadašnje vrijeme mnogi obični ljudi nisu bili baš najsretniji francuskom vlašću, posebno zbog visokih poreza. Također, i crkva je bila protiv nevjernika Napoleona koji im je oduzimao imovinu i smanjivao im značaj u društvu. Zato i jesu vođe nekih od najžešćih pobuna bili lokalni svećenici.

Priča o našem poštanskom sandučiću također je povezana s francuskim reformama. Francuzi su u kratko vrijeme izgradili vrlo veliku i razrađenu mrežu cesta koja dobrim dijelom i danas postoji jer su modernije ceste izgrađene na istim ili sličnim rutama. U isto vrijeme, i povezano s time, modernizirali su i poštansku službu. Najstariji dokument nađen u arhivama o pošti potječe iz 1806., kad su Francuzi stigli u Dalmaciju. To znači da ove godine slavimo 210. obljetnicu moderne poštanske službe u Dalmaciji. Prije toga je bilo nezamislivo da netko jednostavno ubaci pismo i bude prilično siguran da će njegovo ili njezino pismo doći do planiranog primatelja. Sandučić iz stare gradske vijećnice je samo jedan koji su tome služili. Ne znamo ni koliko ih je bilo ni otkad više nije u upotrebi, ali je u svakom slučaju lijepo što još uvijek tamo stoji.