Imam prijatelja, Talijan nastanjen u Splitu i zaljubljenik u picigin. Mnogo je toga u životu napravio što ga legitimira kao Splićanina, ali malo se toga može mjeriti sa činjenicom da ima vlastiti - balunčić za picigin. Znate već što je picigin, ova je igra sigurno jedina plažna razbibriga koja je pod zaštitom kao dio kulturne baštine. Nekima ide na živce što je toliko medijski eksponirana, nekima smeta što im tolika pažnja ometa gušt igranja. Ali u centru svega je - balunčić.

Više puta mi se dogodilo da me turisti, vidjevši me da pokušavam trčati i skakati po plićaku Bačvica, pitaju gdje bi se moglo kupiti taj čarobni komadić gume, i bili su razočarani kad bi shvatili da je jedini pravi način da balunčić napraviš sam. Ima, naravno, ljudi po Bačvicama koji se bave njihovom izradom, najslavniji je veteran Drago Krpetić. Njegove upute su čak i na internetu, na stranicama društva Picigin Bačvice zaduženog za zaštitu picigina. Međutim, ništa se ne može mjeriti s vlastitim proizvodom, ma kako nesavršen bio.

Dakle, ako vas je ikad zanimalo, stvar ide nekako ovako, prema iskustvima boljih i uz nešto vlastitih rješenja. Nabavite negdje tenisku lopticu, dosta korišteno jer će se lakše oguliti. Nožićem samo malo zarežite tkaninu kojom je obložen, na spoju. Kliještima povucite tkaninu, to bi trebalo ići brzo. I to je lakši dio posla.

Nađite grublji zid, i o njega ostružite ostatke ljepila, a onda kreće brušenje, prvo grubljim, pa finijim papirom. Drago kaže da je idealno kad se guma prepolovi brušenjem, a najveći je problem da balun bude obrušen svuda jednako, i ima savršen oblik. On koristi kredu, meni se više sviđa kemijska olovka. Pošarajte dio po dio baluna i brusite dok tragovi pisanja ne nestanu. Važno pravilo je - nikad ne brusite na stroju, jer je kontrola puno teža.

Sada ste spremni doći na Bačvice kao prekaljeni piciginaš.