Povijest Splita je obilježena Dioklecijanom i njegovom palačom, ali stoljeća su donijela puno, puno više. Uostalom, povijest bilo kojeg mjesta nije samo saga o velikim događajima ili arhitektonskim dostigućima, nego možda još i više o svakodnevnim, naizgled malim pričama. Primjerice, jedna od meni omiljenih priča iz Splita je ona o Vidu Morpurgu i njegovoj knjižari koja još uvijek stoji na središnjem graskom trgu, Narodnom trgu ili jednostavno Pjaci.

Broj ispisan na vrhu zelenih vrata govori sve. Knjižara je osnovana 1860., na toj istoj adresi, što je čini trećom po starosti među još uvijek postojećim knjižarama u Europi, onima koje oduvijek rade na istome mjestu. Koliko mi je poznato, jedine dvije starije koje još uvijek rade su Livraria Bertrand osnovana u Lisabonu 1773. i pariški Galignani iz 1856.

Osim što je svo ovo vrijeme svjedok (i sudionik) gradske kulturne povijesti, ova je knjižara istovremeno i mnogo više, počevši od toga što je dio velike priče o splitskoj židovskoj zajednici. Morpurgo nosi ime svog osnivača, Vida Morpurga, jednog od najuglednijih ljudi u povijesti Splita, nakladnika, pionira industrije i promicatelja kulture. Rođen 1838., ostavio je blistav trag za sobom. Ili, kako kaže natpis na njegovom grobu na starom židovskom groblju na Marjanu:

- Uzvišen umom, plemenit duhom, cijeli život misaonoga rada posveti oslobođenju puka od duševnog i materijalnog rupstva u buđenju naroda. Između prvih, začetnih prve knjižare, prve banke, prvih industrija, ostavi umirući neispunjivu prazninu.

Mala, ugodna knjižara na Pjaci danas i s novim vlasnicima pokušava oživjeti izgled, duh i važnost toga mjesta, kakve e je imalo u ondašnjem Splitu. Zanimljivo je da u tadašnjem gradiću od nekih 15 tisuća stanovnika ovo čak nije bila prva knjižara, jer je četrdesetak godina ranije primat pripao stanovitom Ivanu Antunu Piperati, čija je trgovina knjigama bila na Peristilu. Međutim, Morpurgo je - kako smo i rekli - bio mnogo više od obične prodavaonice knjiga, knjižara je bila istinski centar kulturnog života u gradu, u vremenima buđenja nacionalnog duha i želje za slobodom. I vlasnik knjižare je bio više od knjižara - osnovao je prvu tvornicu cigle, banku za poljoprivrednike, sve do destilerije alkoholnog pića s još jednim splitskim Židovom Emilom Stockom. Tek toliko da znate odakle je došlo piće Stock kad ga sljedeći put vidite ili popijete. Izdao je i prvi splitski turistički vodič 1912., na njemačkom i talijanskom jeziku.

Ova je knjižara jedan od skrivenih splitskih dragulja. Ona je mjesto za uživanje u kupovini knjiga, ali i za upoznavanje s onim dijelovima splitskog nasljeđa koji su više od zgrada i povijesti iz udžbenika. Stvar je jednostavna - na mjestima poput ovog počina duh ovoga grada.