Ispijanje kave je u Splitu toliko puno više od obične konzumacije toplog napitka. Ono nema ništa sa zapadnjačkim nošenjem onih velikih šalica na putu do posla, sastanka ili bilo kojeg drugog mjesta do kojeg se uvijek žuri. Iznenađujuće, unatoč stoljećima bliskih kontakata, ono nema mnogo veze ni s brzim srkanjem espressa kao u Italiji. Ovdje na istočnoj obali Jadrana tako se pije rakija, a ne kava. Zapravo, običaji vezani uz kavu mnogo su nam bliži onima na istočnom Mediteranu, Otomansko carstvo nam je ipak bilo bliže nego bismo možda željeli priznati i zamisliti.

Kad vas netko pozove "idemo na kavu", to čak ne mora biti poziv koji nužno uključuje ispijanje kave. To može biti i pivo, rakija, čaša vina, što god vam se sviđa. Ono što je uistinu važno je ritual. Ne treba zapravo tražiti dalje od toga - najbolji način da u Splitu uživate kao lokalac jest da se jednostavno prilagodite ovom običaju. Sjedita na bilo koji štekat, naručite kavu, stavit na oči naočale za sunce i ostanite u tom položaju kolikogod možete izdržati. Imati partnera je poželjno, ali nije obvezno.

Kad je u pitanju kava, sve je društveni ritual, pa i način kako ćete je naručiti. Bezbrojne su kombinacije kave, toplog ili hladnog mlijeka, šlaga i tko zna čega sve još ne, a sve ćete ih naći u Splitu. To su pojmovi koji bi trebali biti dio svakog ozbiljnijeg splitskog rječnika: kratki espresso, mala ili velika kava s toplim ili hladnim mlijekom, bijela kava, kapućino... Samo recite, i konobar će to donijeti.

Svi u Splitu imaju svoje omiljeno mjesto za kavu. To može biti negdje uz more, kao u Žbircu na Bačvicama, ili u Dvoru ili Procaffeu. Može biti negdje u antičkoj i srednjovjekovnoj jezgri, poput Luxora, Teaka ili NoStressa, a može biti i na gradskoj šetnici Rivi, recimo u Frou, Arsu, Bobisu, F-Marine...

Ma zapravo, čak nije važno ni kako se mjesto zove. Bitno je samo da oko vas ima ljudi, da promatrate gradski život i postanete njegovim dijelom. Jer da, kava jest način splitskog života.