Kad govorimo o splitskoj baštini, prvo što nam pada na pamet obično su drevni Rim i car Dioklecijan. Druga asocijacija je kršćanstvo, s obzirom da je Split oduvijek jedan od centara vjere u Hrvatskoj. Međutim, utjecaji na tu baštinu različiti su, ponekad s neobičnim detaljima i obratima. Dovoljno je vidjeti egipatske sfinge razasute po javnim prostorima i muzejima, ili tragove prisustva Židova na splitskom područja koji sežu do prije dvije tisuće godina.

Neki of znakova takvih utjecaja istodobno su i slabo poznati skriveni dragulji za koje ni Splićani ponekad ne znaju, čak i kad se nalaze na prostorima na koje dolazi veći broj ljudi. Kao primjer možemo uzeti samostan i crkvu Svetog Ante. Ova crkva smještena u blizini stadiona Poljud vrlo je popularna, ne samo zbog misa, nego još više zbog vjenčanja, parovi je često biraju zbog lijepog okoliša i lake dostupnost. Teško je vjerovati, međutim, da je mnogo vjernika zamijetilo sliku na sjevernom zidu crkve, na lijevoj strani kad gledate prema glavnom oltaru. U donjem desnom kutu slike nalazi se figura koju identificira natpis nad glavom - prorok Muhamed. Što dakle osnivač islama radi u katoličkoj crkvi?

Kako je poznato, jedno od pravila islama je da umjetnost ne smije prikazivati ljudska bića, posebno ne proroka Muhameda. Rijetki su izuzeci u zemljama poput Turske ili Irana, ali je pisana riječ mnogo važnije sredstvo za širenje vjere nego slike, a kaligrafija je obično jedini ukras u džamijama. Zapravo, posljednjih godina prikazi Muhameda u zapadnim medijima znali su izazvati vrlo ozbiljne probleme.

Kršćanski umjetnici također su rijetko uzimali Muhameda kao "model", što splitsku sliku čini još zanimljivijom i jedinstvenom. Ukratko, na slici je prikazano 39 teologa okupljenih u dvorani, kako raspravljaju o bezgrešnom začešću. Među njima su i neki od najvećih umova toga doba, uključujući Muhameda. On u rukama drži natpis na latinskom "Nullus est, ex Adam, qui non tenuerit Satan, preter Mariam et Filium eius". Ili, u prijevodu, "svi Adamovi nasljednici (misli se na ljudsku vrstu) bili su pod vlašću Sotone, osim Marije i njezinoga sina". Uobičajena interpretacija je da tim riječima Muhamed priznaje Adama, ali još važnije prihvaća Marijinu čistoću kad je rodila Isusa Krista.

Originalna slika djelo je renesansnog umjetnika Nikole Bralića, i datirana je u 1515. ili 1518. Nažalost, izgubljena je, a ova izložena je iz 1727., rad baroknog umjetnika Mihovila Luposignolija. Popularna legenda kaže da je slika zapravo spasila crkvu i samostan od otomanskog razaranja krajem 16. stoljeća, jer se osvajači nisu usudili rušiti crkvu nakon što su u njoj vidjeli prorokovu sliku.

Crkva ima i vrlo bogatu knjižnicu, ali i druge zanimljive umjetnine. Moja omiljena među njima je desetodijelni poliptih iznad glavnog oltara, rad Girolama da Santa Crocea iz 1549. Pogledajte drugi segment s lijeva u donjem redu, na kojem se vidi splitskog sveca zaštitnika svetog Dujma s gradom u rukama. To je jedan od najstarijih prikaza Splita.