Jeste li bili ovih dana na splitskoj Rivi? Božićni sajam okupirao je glavnu gradsku šetnicu, ponekad je kroz gužvu teško i prolaziti. I nikome izgleda to naročito ne smeta. Uostalom, zašto bi i smetalo? Pa Riva je ionako splitski dnevni boravak, najvažniji gradski javni prostor. Mjesto na kojem se događa sve, na kojem se odrasta, živi, susreće ljude, saznaju se najvažnije gradske vijesti, slave se pobjede, pokazuju se najnovije modne kreacije.

I tako je nekako oduvijek. Kad sam bio mlađi, tamo negdje u osamdesetima, ljudi su se strogo dijelili po tome na kojem dijelu Rive provode vrijeme. Dan danas se zna reći "ma to ti je jedna od onih s pitara", odnosno dijela pred crkvom Svetog Frane. Iz te populacije još možete čuti "znaš ga, visio je ispred Bobisa", onoga na istočnom kraju Rive. Dobro, do danas se štošta promijenilo, ali navika je ostala ista. Riva je, jednostavno, i dalje naša Riva. Čak, iskreno rečeno, ljepša i privlačnija zimi kad zidovi Dioklecijanove palače i zgrada uz Rivu prave prirodnu zavjetrinu, a splitsko sunce vuče na uživanje na otvorenom, među ljudima. Mediteran u svom najljepšem izdanju.

A sve to, ako niste znali, možemo dobrim dijelom zahvaliti Napoleonu. Kad je krajem 18. stoljeća zavladao, među ostalim, i Dalmacijom, njegov guverner maršal Marmont je porušio mletačke utvrde i zidine i sve to nasuo u more stvorivši zapadni dio promenade. Tada je Riva dobila svoj današnji izgled, uz tek male promjene kroz stoljeća. Pogledajte, uostalom, ovaj album.

Mijenjala su joj se imena, ali Splićani je nikad drukčije nisu zvali nego Riva. Razlog je jednostavan  - važnija im je od svih tih država, dobrih i loših vladara. Ona - a možemo o njoj govoriti baš tako, kao o osobi, staroj i dragoj prijateljici - je naša Riva.