Čuvarice carske veličine
Pitate li bilo kojeg vodiča o najčešćim pitanjima njihovih gostiju, sfinge bi sigurno bile među prve tri teme, o čemu mogu i iz osobnog iskustva posvjedočiti. Što te drevne egipatske skulpture rade u Splitu, tko ih je donio, jesu li to originali, kada će biti vraćene u svoju domovinu, možemo li ih dodirnuti... samo su neka od pitanja koja znatiželjni posjetitelji Splita obično pitaju. Splitske sfinge su također i među najfotografiranijim motivima. Tko bi im, uostalom, odolio? Pokušajmo stoga odgovoriti na neka od tih pitanja.
Prisutnost egipatskih sfingi u današnjem Splitu je povezana sa čovjekom kojega volimo smatrati osnivačem grada, carem Dioklecijanom. Koliko se zna, određeni broj sfingi donesen je u Palaču kao ratni plijen, sa stupovima i drugim predmetima, iz neke od carevih vojnih kampanja u Egiptu. Razlog nije samo skupljanje ratnih "suvenira" - rimski carevi smatrali su se bogomdanima, nalik egipatskom konceptu vladara i boga u jednoj osobi. Ima li boljeg razloga za donijeti "kući" mitske čuvarice kraljevskih veličina, i postaviti ih ispred mauzoleja ili nekog od hramova? Pomoglo je, naravno, to što je Dioklecijan zapravo bio vlasnik Egipta, i otamo je mogao uzeti štogod je htio, bez troška. Otprilike kako su kasnije radili kolonijalni gospodari da bi obogatili svoje velike muzeje. Danas, ove božanske skulpture su vjerojatno najstariji predmeti u Splitu, stare bar oko 3000 godina.
Nitko ne zna koliko je sfingi izvorno bilo u Palači, većinom u njezinom ceremonijalnom dijelu na Peristilu i oko njega. Danas, znamo za njih 12 ili 13, sudeći po njihovim ostacima, i ovisno o tome je li glava na zidu u Dominisovoj ulici pripadala sfingi, ili je riječ o bisti nekog egipatskog vladara. Većina sfingi je uništena ili bar oštećena tijekom pokrštavanja Palače. Kao i drugdje u Rimskom carstvu, kad je kršćanstvo postalo istinska moćna snaga, većina simbola ranijih religija bila je ili uništena ili su "pokršteni". U Palači je na ruku tom procesu išla i reputacija Dioklecijana, koji je postao arhi-neprijatelj kršćana zbog zakona o njihovom progonu u kojem su tisuće pogubljene.
Najbolje očuvana splitska sfinga je ona pred katedralom, jedina koja i danas ima glavu. No, još važniji su uklesani hijeroglifi koji opisuju faraona Tutmosisa ili Tutmosisa 3., što bi moglo značiti da potječe iz 15. stoljeća prije naše ere, od prije oko 3600 godina. Vrlo popularna je i njezina "sestra" pred Jupiterovim hramom/krstionicom, a izvan muzeja su i još dva fragmenta u Dioklecijanovim podrumima. Ostatak je ili u Muzeju grada, ili - još više - u Arheološkom muzeju, među ostalima i jedna od bijelog mramora, vjerojatno iz nekog od hramova u Tebi.
Većina tih svetih skulptura nađena je slučajno, ili tijekom arheoloških iskopavanja ili prilikom infrastrukturnih radova u Palači ili Saloni. Nažalost, one su samo dio beskrajnog bogatstva ukradenog iz Egipta kroz stoljeća. No, gdje god da su originalno stajale, tko god da ih je donio, i gdje god da su stoljećima bile skrivene, bilo bi teško zamisliti današnji Split bez njih, ili možda gledati replike umjesto originala. Ili, gledati izvedbu Aide Giuseppea Verdija na Peristilu bez Tutmosiseve sfinge kao dijela scenografije.