Kad god razgovarate s nekim Splićaninom, vrlo je velika šansa da ćete se u nekom trenutku suočiti s dugim nizom splitskih "starih" i "bivših". Jednostavnije je neko zvuči. Kad treba objasniti neku lokaciju, prosječni Splićanin će rijetko koristiti adresu. Radije ćemo neku zgradu ili lokaciju opisati prema onome što je ona nekad bila. Nije to ograničeno samo na promjene koje su se dogodile u našem životnom vijeku, ponekad može ići i generacijama unazad, pa i stoljećima.

Uzmimo za primjer najvažniji i najveći javni prostor u Splitu, šetnicu uz more. Samo od početka 20. stoljeća mijenjala je ime, ako dobro brojimo, bar pet puta, a do Drugog svjetskog rata bila je čak podijeljena dvama imenima. A opet, osim poštara teško je čuti mnogo ljudi koji bi je zvali ikako drukčije nego Riva.

Isto je i s glavnim gradskim trgom, Narodnim. Ako se ne želite izgubiti, radije pitajte gdje je Pjaca. Ili pak s Trgom braće Radić. Splićani će taj lijepi trgi prije znati kao Voćni trg.

I ide to tako od slučaja do slučaja, a praksa mijenjanja imena ulica sa svakim režimom ili vladarom sigurno nije pomogla. Uostalom, Split je od 1900 do danas bio dijelom čak šest država, a lako je zamisliti da je svaka od njih imala svoje standarde o tome tko ili što zaslužuju ime ulice ili trga.