Skromni kakvi već jesu, Splićani zapravo iskreno vjeruju da je njihov grad centar svijeta. A kako bi bilo da odemo još korak dalje, pa otkrijemo gdje je zapravo pravi centar Splita, ili centar cetra svita?
Što se tiče svakodnevnog života, imamo Dioklecijanovu Palaču kao urbanu jezgru Splita. Potom je tu Pjaca (Narodni trg) kao stoljetno središte svog društvenog života, a odna i Riva, kao neka vrsta gradskog dnevnog boravka. Izabrati jednu od te tri lokacije je stvar afiniteta, a poznavajući Splićane vjerojatno će vam svatko od njih dati svoje vlastito, potpuno autonomno objašnjenje.
Međutim, postoji i znanstveno rješenje ove zagonetke. Ono, doduše, nema nikakve veze s geometrijom kao znanošću koja se bavi određivanjem središta nečega, nego s urbanizmom i njegovim pravilima.
Kao vrlo posvećeni ljubitelj i skupljač svega što sadrži neku priču iz splitske povijesti, obožavam krstariti po digitalnim arhivima i knjižnicama. Jedna od njih mi je posebno zanimljiva, pripada splitskoj gradskoj knjižnici Marka Marulića i zove se Biblioteka Spalatina. U tom povijesnom rudniku zlata nalazi se među ostalim krasna knjižica, izdana 1913. pod naslovom Splitski kažiput. Ma kako mala, to je divan izvor za pokušaje rekonstrukcije života tog vremena, od imena ulica do trgovina, obrta i stanovništva.
Razlog zbog kojeg tako volim tu knjižicu je, međutim, mali dragulj urbanog planiranja koji daje točnu lokaciju centra centra svita. Ukratko, srce Splita nalazi se na sredini Rive, uz poznatu kuću Perović, građenu u maursko-venecijanskom stilu za jednog bogatog splitskog trgovca, a u kojoj je nakratko boravio i Sigmund Freud.
U to vrijeme Riva je bila podijeljena na Dioklecijanovu i Francusku obalu (ovo drugo u čast Napoleonovoj vlasti koja je nasula taj komad gradske šetnice). Na njihovom spoju bila su - i još su - mala gradska vrata ispod mletačke kule, kuća Perović je nosila adresu Dioklecijanova obala 1, a susjedna kuća - na čijem mjestu je danas velika zgrada s bankama i konzulatima - je bila Francuska obala 1. A evo što dalje kaže Kažiput:
"Prema toj polaznoj tački numerirane su sve splitske ulice, obale i trgovi, i to na način da se broj 1 svake kuće nalazi uvijek na onomu kraju ulice koji je bliži vratima od grada kod t.zv. Hrvojine Kule. Prema ovakvom raspoloženju rednih brojeva, svak može da iz koje mu drago ulice posve lako dođe na Obalu. Dosta je da ide uvijek od većih brojeva prema manjima, pa će morati da izađe na Obalu."
Neke stvari su se otad promijenile, pa je i Riva sad jedna a ne dvije. Ipak, ovo jednostavno pravilo i dalje vrijedi. Izgubite li se u labirintu splitske jezgre, samo pratite kućne brojeve.