Dok sam prije koji dan obilazio Split s jednom američkom obitelji, pružali smo uobičajeni prizor svakome tko bi nas pogledao. Moji gosti su u rukama držali upravo kupljene boce vode, ja sam radio ono što svi u Splitu uvijek rade - tražio osvježenje na nekoj od javnih špina (česmi, fontana...) razasutih po gradskoj jezgri.
Stvarno tko bi pametan kupio flaširanu vodu u gradu koji se napaja iz izvora koji je toliko pouzdan da su ga još stari Rimljani koristili? Isprika svim proizvođačima vode u bocama, ali ako postoji išta na što u Splitu vrijedi potrošiti novac dok si u njemu na odmoru, voda sigurno nije na tom spisku. Jednostavno, ponosni smo na vodu koju pijemo, i spremno ćemo objasniti svakome tko želi slušati da se grad opskrbljuje kroz akvedukt kojeg je izgradio car Dioklecijan, dovevši do svoje palače vodu s izvora rijeke Jadro kod današnjeg Solina. Dobro, dobro, vodovod je obnovljen nešto iza 1860. ali ipak - trasa je ista, a i dio infrastrukture. Zar niste nimalo znatiželjno kakvog je okusa ta voda? A, da skratimo priču, ona je hladna, čista i osvježavajuća.
Znajući sve to, treba slijediti jednostavnu proceduru. Kupite bocu s vodom, ali samo zato da dobijete bocu. Kad jednom popijete tu vodu, jednostavno ambalažu napunite iz bilo kojeg izvora na koji naletite. Možete to napraviti u svom apartmanu, hotelskoj sobi, čak i u WC-u u nekom kafiću ili restoranu. Voda je uvijek ista.
Ili, recimo, što ako ožednite dok razgledavate grad, ili šetate po marjanskim stazama, ili se kupate na nekoj od plaža? Nema problema - samo nađite slavinu, a rad Dioklecijanovih graditelja i priroda učinit će svoje, uz malu pomoć generacija Splićana koji su po gradu postavili javne česme i slavine. Uostalom, evo vam mape sa svim takvim izvorima vode.
Živjeli