Stvar je možda u vremenu, a možda i u gradskom vidi-i-budi-viđen mentalitetu, ali jedan od važnih elemenata gradskog života u Splitu jest prisutnost na važnim mjestima. I to ne bilo kako. Prošetajte Rivom u sunčano subotnje jutro, i obratite pažnju na uličnu modnu reviju, sa sunčanim naočalama kao obaveznom uniformom.

Osim naočala, ili "cvika" kako će ih svatko u Splitu zvati, postoji još jedan modni detalj, praktički accessory, koji je obvezan za svakoga tko želi da ga u Splitu primijete i zapamte. Pogledajte parkirališta na oba kraja Rive i sve će vam biti jasno kad vidite koliko je dvotočkaša tamo posloženo. Dakle, riječ je o motorima. Ili, preciznije, o Vespama.

Ovaj legendarni talijanski skuter je skoro idealno vozilo za Split, i tako je već desetljećima, otkako se prvi put pojavio. Savršen je za ponekad ludi gradski promet, lijep je, i više je element stila nego prijevozno sredstvo. S druge strane, i Split je savršen grad za Vespu, sa svojim vremenom koje omogućava vožnju skoro cijelu godinu i masovnom modnom osviještenošću svojih stanovnika. Ili bar dobrim dijelom njih. Ukratko, u Splitu je Vespa stanje uma.

Vjerovali ili ne, ali u gradu se čak pamti tko je donio prvu Vespu. Bio je to Bernard Vukas, nogometna zvijezda pedesetih godina 20. stoljeća, član one reprezentacije svijeta koja je 1953. na Wembleyu igrala protiv Engleske i možda najbolji igrač koji je ikad u Splitu igrao nogomet. Usput, na balu nakon londonske utakmice, Vukas je - kako to samo Splićani, makar i naturalizirani, mogu - za ples podigao ni manje ni više nego zvijezdu filma "Zameo ih vjetar" Vivien Leigh.

Sve otad, baš kao u njezinoj domovini Italiji, Vespa je dio urbanog života u Splitu. Modeli su se mijenjali, kao i trendovi među motociklima, ali klasika je uvijek bila najcjenjenija. Drugi skuteri su samo pokušaj da priđete bliže mitu, a Split nije grad u kojem biste to željeli napraviti. Je li to dobro? Ponekad jest, ponekad nije. Ponekad je riječ o običnom snobizmu, ponekad o splitskom duhu. S vjetrom u kosi, koga briga?