Ima turista koji nemaju naročito puno želje za prilagođavanje lokalnim običajima i navikama. No ima ih puno i koji obožavaju uklopiti se u lokalnu sredinu, živjeti po onim lijepim, općeprihvaćenim pravilima koja neko mjesto čine različitim i jedinstvenim. S obzirom da prvu kategoriju gostiju za to ionako nije briga, pokušat ćemo vas naučiti nekoliko važnih pravila ponašanja koja će učiniti da se ne razlikujete od Splićana

1. Uvijek, ali baš uvijek nosite naočale za sunce. Kaže jedan vic da je neka Splićanka ušla u kafić bez naočala, i nitko je nije prepoznao. Nebitno je kakvo je vrijeme. Ako je sunčano, nosite ih na nosu. Ako je oblačno, podignite ih na vrh glave. Pravilo vrijedi i za žene i za muškarce.

2. Nikad, ali baš nikad ne ulazite u more s naočalama za sunce. Osim, naravno, ako za to ne postoje medicinski razlozi. Splićani uživaju u moru, a s naočalama to i nije baš moguće. Osim toga, ako ih sol nagrize, kako ćete ih nositi u svim drugim prilikama? Jedini način da ih sačuvate je da ne močite glavu, a onda će vas svi drugi sažaljivo gledati, jer sigurno nešto nije u redu.

3. "Idemo na kavu" je društvena šifra za bilo koji oblik dnevnog druženja. Poziv ne znači obavezno ispijanje kave, važno je sjediti i ćakulati, a na stolu može biti sve što je tekuće. Na kavu (ili što već) se odlazi na mjesta na kojima ćete moći vidjeti tko prolazi, bez obzira je li riječ o Rivi ili o kvartovskom kafiću stisnutom među stambenim zgradama. Oni vas ne moraju vidjeti, vi njih morate. I pričati o njima.

4. Mi govorimo glasno, i tu ništa ne može pomoći. Ako čujete dvoje ljudi da razgovaraju kao da se svađaju, u pitanju je vjerojatno samo prijateljska ćakula. Kao da nikome nije bitno hoće li drugi čuti ono o čemu razgovaraju, a oni koji se došaptavaju su obično sumnjivi. Šta to kriju kad ih nitko za susjednim stolom ne čuje? Naravno, to je teško imitirati, pogotovo na stranom jeziku. Ono što je važno znati je da vrištanje, urlanje i urlikanje u stambenim četvrtima usred noći ne spada u "glasno govorenje". Zato se ne čudite ako vam netko uzvrati.

5. Gdje god sjedili, što god radili, u pravilnim vremenskim razmacima, pogledajte u nebo, uzdahnite i izgovorite "ma ko ovo more platit". Ako razgovarate o nekoj negativnoj pojavi, varijacija koju treba koristiti je "ovoga nema nigdi na svitu".

6. Odijevajte se prema kalendaru, ne prema vremenu. Ako u rujnu temperatura padne na 15 stupnjeva, i dalje nosite kratke rukave, jer je to normalno. Ako u ožujku temperatura poraste na 15 stupnjeva, i dalje nosite jakne, jer je to normalno.

7. Bez obzira kakvo vrijeme bilo, pričajte o njemu. Nekoliko je uobičajenih fraza, od prilike do prilike. Ako kiša pada duže od dva sata recite "ajme, kad će više stat padat". Koji sat nakon što oblake zamijeni sunce slijedi "puna mi je kapa ove žege". Kakvo god vrijeme bilo, važno je znati osnovno pravilo: suprotna vremenska situacija je uvijek bolja, ali samo u tom trenutku.

8. Granice Splita nisu ono što Splićani zovu gradom. Za nas je grad samo centar, omeđen granicama koje je Split imao u srednjem vijeku. "Idemo u grad" ne znači dolazak iz sela na splitski poluotok, nego u centar. Sve drugo je "vanka ruke".

9. Splićani vole sport. I vole pobjednike. Posebno vole pobjednike kad dolaze iz Splita, jer se pobjednik ni iz jednog drugog dijela planete ne može usporediti s uspjehom nekoga tko je iz Splita. Ako je netko "običan pobjednik", to je jedna stvar. Pravi uspjeh je tek ako se može dodati "on/ona je iz Splita". Jedina iznimka je Hajduk. Kao što kaže stara uzrečica, to je "najbolji klub na svitu i okolici", bez obzira pobjeđuje li ili gubi. Zato njegovim navijačima i ne smetaju rezultati posljednjih godina.    

Fotografija: http://vedranperkov-hr.blogspot.hr/2014/09/ko-ovo-more-platit-2013.html