Lokacija: Galerija Studio -21- (Velebitska 66, 21000 Split)

Ana Opalić - Portreti (1994. - 2020.)

Kustosica: Neli Ružić

Otvorenje izložbe: utorak, 24. listopada u 18 sati

Izložba ostaje otvorena do 7. studenog 2023.

Polovicom devedesetih godina prošlog stoljeća Ana Opalić započinje seriju fotografija portreta bliskih ljudi, prijatelja i članove svoje obitelji koje snima u dugim vremenskim intervalima. Portreti su rad u nastajanju, životni projekt o trajanju života, a bliskost autorice sa ljudima koje snima i kojima se iznova vraća, temelj su ove fotografske serije. Dokumentiranje (dis)kontinuitet života samog koje će se nastaviti sve dok to bude moguće. Bilježeći privremenost svijeta koji je okružuje, koji je tu i istovremeno svakodnevno neprimjetno iščezava pred našim očima, autorica evidentira prisutnost nevidljivog, ljudsku formu vremena. 

Prvi su portreti nastali nakon povratka sa studija u poratni Dubrovnik kada snima majku, sestru i svoje prijatelje, dok su ostali snimani u prvom i drugom desetljeću ovog stoljeća. Na ovoj izložbi imamo prilike vidjeti dio tog ciklusa, portrete prijatelja snimljene u Dubrovniku i Zagrebu te portrete sestre i majke. Fotografije u postavu ne prate kronološke parove ili vremenski slijed već su ovdje raspršeni u prostoru poput trenutaka u kojima su fotografije nastale kroz naše živote, kako navodi sama autorica. Na taj način zabilježeni trenutci izranjaju iz mase života, supostoje i ulančavaju se u konstelacijama vremena i prostora.  

Između autorice i ljudi prikazanih na njenim fotografijama postoji odnos prepoznavanja i povjerenja. Opalić snima trenutke života bliskih joj ljudi i njihovih promjene tijekom više desetljeća, prepoznajući time i vlastito postojanje u vremenu kroz niz pogleda, ogledanja i odnosa s drugima. Mijenjaju se lica i tijela, djeca se rađaju i odrastaju, nagomilava se događanje života. Pogleda uperenog u objektiv/Anu, osobe su fotografirane u interijerima (najčešće je to njihova kuhinja i kuhinjski stol), u pejzažu ili u urbanom okruženju. Ozračje mjesta i podneblja doprinose identitetskim slojevima portretiranih osoba a ponekad pridonosi i rastvaraju identitetskih konstrukcija. Na licima koja nas promatraju iz različitih vremenskih trenutaka pojavljuju se tragovi proživljenog, prepoznatljivosti i razlike. Petra koja nas promatra iz zamagljenog krajolika 2020. jest i nije ona Petra na crno bijeloj fotografiji iz 1998. godine snimljena u ambijentu ljetne kuhinje u Slanom. 

Koliko god su prizori donekle dogovoreni, Ana u potpunosti ostavlja prostor za opuštenost, bivanje sobom portretiranih osoba koje se manifestira u nekoj gesti, živom pogledu, zaigranosti ili položaju tijela. To otvaranja prostora drugom, u odnosu bliskosti i slobode, impregnira cijelu seriju portreta. Ovi etički aspekti odnosa, kao i osjetilne, formalne komponente fotografske slike (preciznost uhvaćenih kompozicija te izrazito fini tonski i koloristički odnosi) čine kontemplativnu cjelinu i važni su aspekti autorske poetike. 

Pogledi upućeni Aninom objektivu dopiru direktno do nas. Oni nas promatraju iz drugog vremena, zure u nas sada. To premošteno vrijeme, kao i rizomatičnost vremenskih odnosa u prostoru, svjedoče nagomilavanju vremena života, njegovog o(p)stajanja i nestajanja koji su u dosluhu s portretiranim ljudima zabilježeni majstorskim okom, objektivom i okidačem Ane Opalić u preciznoj milisekundi tadašnjosti. 

(iz kustoskog teksta Neli Ružić)

Location: Gallery Studio -21- (Velebitska 66, 21000 Split)

Ana Opalić - Portraits (1994 - 2020)

Curator: Neli Ružić

Exhibition Opening: Tuesday, October 24th at 6 PM

The exhibition remains open until November 7th, 2023.

In the mid-1990s, Ana Opalić embarked on a series of portrait photographs of close people, friends, and family members, which she captured at long intervals. These portraits are an ongoing work, a lifelong project about the duration of life, and the artist's closeness to the people she photographs and revisits forms the foundation of this photographic series. It documents (dis)continuity of life itself, which will continue as long as possible. By recording the impermanence of the world that surrounds us, which is here and simultaneously daily disappears before our eyes, the author records the presence of the invisible, the human form of time.

(from the curator's text by Neli Ružić)