Izložba Sebastijana Vojvode u Salonu Galić

Izložba Sebastijana Vojvode u Salonu Galić

ZADOVOLJSTVO NAM JE

POZVATI VAS NA IZLOŽBU

 

SEBASTIJAN VOJVODA

Escape from the Mind Master /

Bijeg od Gospodara Uma   

 

SALON GALIĆ

Marmontova 3, Split

UTORAK 09. SRPNJA u 21:00 sati

 

 ------

Escape from the Mind Master / Bijeg od Gospodara Uma   

 

Izložbi slika danas i ovdje prijeti opasnost da ju se smjesta kategorizira pod gotovo estradnu sklepovinu ‘novog hrvatskog realizma’, od koje najveću štetu trpe oni koje se pod taj nesuvisli nazivnik trpa. (Kao da bi ga bilo moguće sadržajno ili stilski razlikovati od primjerice, slovenskog, bosanskog ili švedskog.)

 

Vojvoda opasnost paušalnog svrstavanja u začetku eliminira zato što zasad još nije oformljena grupacija ‘nove apstrakcije’, no ako se takva odrednica uskoro i oblikuje tada bi ga se moglo staviti uz bok Duji Juriću u podvrsti pod imenom ‘updatirane apstrakcije’.

 

U Vojvodinu slučaju takva hipotetska kategorizacija proizlazi iz kombinacije između nečeg što podsjeća na duhovito (pa čak pomalo i karikaturalno) čitanje naslijeđa ruske avangarde, ponajprije El Lissitzkog i Maleviča, pa onda i Mondriana i, s druge strane, onog što je, ponovo, diskretna karikatura virtualnog grafizma – ogromnog povećanja provodnika otisnutih na minijaturnim elektronskim pločicama (situaciju koju je poprilično istražio, dakako, Jurić), zatim dijelova grafike nekih već i zaboravljenih kompjuterskih igrica i konačno pixela kao elementarnog konstrukta kompletnog virtualnog prostora. Ono što je atom u organici, to je pixel u digitalnoj slici.

 

Ne bi se, međutim, moglo reći da je ovdje prisutna bila kakva posveta, relacija, referenca ili bilo što slično s obzirom na spomenute klasike, nego da se radi o svojevrsnom propitivanju, ako ne i ironizaciji određenih vizualnih arhetipova koji su u međuvremenu poprimili gotovo epski ikonografski značaj. Istovjetan je pristup, odnosno čitanje, usmjereno na povijest kao i na sadašnjost - koju se ovdje duhovito poistovjećuje s bivšim pretpostavkama budućnosti koje je današnjica već adaktirala. Gledajući, naime, slikarsku interpretaciju tih pixela i elektronskih sinapsi, galopirajući tehnološki napredak i njih već odavno doživljava kao ‘daleku’ prošlost.

 

Moglo bi se reći da se ovakvim obuhvatom motiva zapravo interpretira nekakvo ‘svovrijeme’, no, između redova te interpretacije kao da dopire šapat (kojeg je i autor zacijelo čuo, ako ne i potaknuo) kako je naš doživljaj, naša percepcija osnovnih grafičkih elemenata virtualiteta zastarjela... Uvećane pixele strelovito tehnološko ubrzanje kao da u svom virtualnom svemiru ostavlja poput spomenika počecima, a naizgled složene elemente elektronskih mikro instalacija nano današnjica je smjestila u muzeje, ne bi li djeci sutrašnjice na tim banalnim primjerima ilustracijom pojasnila kako je to sve počelo.

 

Iz predgovora: Boris Greiner

 


Sebastijan Vojvoda

 

Sebastijan Vojvoda rođen je u Puli, 1976. godine. Osnovnu i srednju školu završava u Poreču.

 

Studira na Umjetničkoj akademiji u Splitu (1999. – 2000.) u klasi Jadranka Runjića te  Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani, na slikarskom odjelu, u kla­si profesorice Metke Krašovec. Diplomirao je kod pro­fesora Zmage Jeraja i Boruta Vogelnika, 2006. godine.

 

Godine 2005. boravi kao stipendist u Göteborgu, u Švedskoj, na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji (Akademin Valand). Godine 2012. na ALUO u Ljubljani završava postdi­plomski magistarski studij slikarstva kod profesora Bojana Gorenca.

 

Sudjelovao je na različitim umjetničkim projektima kao dizajner, fotograf i filmski snimatelj.

 

Dosad je izlagao na više samostalnih i skupnih izlož­bi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Poreču, gdje je zaposlen kao kustos i vodi­telj likovne djelatnosti na Pučkom otvorenom učilištu.

Podijelite:

Istaknuto