Poznati sportski klubovi

Poznati sportski klubovi

HRVATSKI NOGOMENTI KLUB "HAJDUK" 

Priča o Hajduku priča je o Splitu u posljednjih stotinjak godina. Nogometni klub osnovan 1911. oduvijek je bio mnogo više od kluba, predstavljajući jednu od glavnih točaka splitskog identiteta sve otkako su ga osnovali splitski studenti u Pragu Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijan Stella i Ivan Šakić.

Povijest Hajduka je bogata i sportskim i izvansportskim uspjesima, koji su ga učinili nezaobilaznim dijelom suvremene povijesti Splita i Hrvatske. U prvoj ligi Hajduk kontinuirano nastupa još od 1923., a 1924. u utakmici reprezentacije Jugoslavije protiv Čehoslovačke zaigralo je čak 10 igrača Hajduka, što je potvrda dominacije kakvu je u svijetu teško pronaći. I kasnijih godina Hajduk je često bio u vrhu i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, 18 puta bio je prvak, a 15 puta je osvojio kup. Bilo je i vrijednih europskih uspjeha - po jedno polufinale u Kupu pobjednika kupova i Kupu UEFA, te tri četvrtfinala u Kupu prvaka, odnosno Ligi prvaka.

Mnogo je još toga što Hajduk u Splitu doista čini klubom većim od sporta. Još 1926. klub je dobio operetu Kraljica lopte, koju je Hajduku u čast skladao Ivo Tijardović, teško je naći primjer da neki nogometni klub ima "svoju" operetu.

Drugi svjetski rat donio je vjerojatno najsvjetliju izvansportsku epizodu u Hajdukovoj povijesti. Nakon odbijanja igranja u talijanskoj ligi, kako su to tražile okupacijske vlasti, cijela momčad Hajduka je 1944. otišla na Vis, koji je bio slobodni teritorij, klub je tamo obnovljen i do kraja rata je nastupao kao momčad antifašističke vojske, utakmica s britanskim vojnim timom u Bariju je najbolje posjećeni sportski događaj tijekom rata, gledalo ga je 40.000 ljudi. General Charles de Gaulle je 1945. proglasio zbog toga Hajduk počasnom momčadi slobodne Francuske.

"Torcida" - navijačka skupina

Kao što su Hajduk i Split neodvojivi, tako su neodvojivi i Hajduk i njegovi navijači, koji su 1950. osnovali jednu od prvih organiziranih navijačkih skupina u Europi, nazvanu po brazilskim uzorima Torcida. Sva ova desetljeća Torcida je bila uz svoj klub, i kad mu je išlo dobro, i kad je bio u krizi, a proslava stote godišnjice Hajduka 2011. bila je veličanstvena demonstracija ljubavi prema klubu kojoj se na fotografijama divio cijeli svijet.



KOŠARKAŠKI KLUB "SPLIT"

U Splitu se obično čini da je nogomet sve, da u svijesti grada ne postoji ni jedan drugi klub s kojim bi se poistovjetio osim Hajduka. No, kad je o sportskim uspjesima riječ, postoji jedan koji je daleko nadmašio sve što je lokalni nogometni mit u svojoj povijesti napravio. Riječ je, naravno, o KK Split ili - kako se zvao u svojim najslavnijim danima - KK Jugoplastika.

Svjetska košarkaška organizacija (FIBA) je splitske "Žute", odnosno njihovu generaciju s kraja osamdesetih, proglasila najboljim timom na svijetu svih vremena. Takva titula posljedica je triju uzastopnih titula prvaka Europe, osvojenih 1989., 1990. i 1991., no i ranija povijest kluba prepuna je veličanstvenih uspjeha. Nažalost, danas su daleko od nekadašnje vrijednosti, ali uz vječnu nadu da će se vratiti na stare staze slave.
Klub je osnovan 1945., kad je košarka još uvijek bila vrlo egzotičan sport. Ipak, glavni dio njihove povijesti počinje 1963. kad su ušli u prvu jugoslavensku ligu. Nakon toga zaredali su se uspjesi. U bivšoj Jugoslaviji šest puta su bili prvaci zemlje koja je bila jedna od tri najveće svjetske košarkaške velesile. Pet puta su osvojili nacionalni kup. Nakon osamostaljenja Hrvatske, osvojili su još pet kupova i jednom bili prvaci. Međunarodni uspjesi počinju 1972., kad su u Tel Avivu sa samo jednim poenom izgubili finale Kupa prvaka protiv Ignisa iz Varesea, a sljedeće godine došli su do finala Kupa pobjednika kupova. Nakon toga osvojili su dva puta Kup Radivoja Koraća (1976. i 1977.), te spomenuta tri puta Kup prvaka. Te 1989. i 1990. su igrali i u finalu McDonald's Cupa, kad su se prvi put susrele momčadi iz NBA i Europe.

Jugoplastika je kroz povijest dala desetke velikih igrača, prva velika generacija bila je ona koju su vodili Petar Skansi i Rato Tvrdić, potom su došli Damir Šolman, Željko Jerkov, Duje Krstulović, Ivica Dukan... No, dinastija koja je vladala krajem osamdesetih teško će ikada biti nadmašena u bilo kojem klubu: Toni Kukoč, Dino Rađa, Žan Tabak, Velimir Perasović, Zoran Sretenović, Duško Ivanović, Zoran Savić, Goran Sobin... Još kasnije stigli su Nikola Vujčić, Roko Leni Ukić... Neki od njih istinske su svjetske legende, posebno Toni Kukoč, koji je i u NBA ligi ostavio veliki trag, osvojivši tri šampionska prstena sa Chicago Bulls, u društvu Michaela Jordana, Scottieja Pippena i drugih. Jedan je prsten iz NBA donio i Žan Tabak, igrajući za Houston Rockets, a Dino Rađa je bio član Boston Celtics.

Naravno, svi oni sudjelovali su i u najvećim uspjesima jugoslavenske i hrvatske košarke, donoseći u Split brojne medalje s olimpijskih igara, te svjetskih i europskih prvenstava.


JEDRILIČARSKI KLUB "LABUD"


Tih dvadesetih godina 20. stoljeća Split je naglo postajao svjetski grad. Gradilo se na sve strane, bujao je kulturni život, izdavale se novine, a udareni su i temelji onome što danas zovemo "grad sporta". Hajduk je već počeo osvajati titule, Split je postajao plivačka i veslačka velesila. A neki su Splićani otkrili da se na more može isploviti i zbog razonode, a ne samo da bi se ulovila riba za ručak.

Toga 24. kolovoza 1924. na ruti od Matejuške do marjanskog predjela Meje održana je prva jedriličarska regata u kojoj su sudjelovale 23 jedrilice. Samo koji mjesec kasnije osnovan je JK Labud, koji postoji i danas kao jedna od najvažnijih točaka splitskog sporta.
Labud od početka tridesetih do danas "živi" u istoj kući, u lučici u uvali Baluni podno rta Sustipan, i niže uspjehe, organizira regate i s još nekoliko splitskih klubova (Mornar, Split, Zenta) čuva duh splitskog jedrenja. Mornar je danas i uspješniji od Labuda po broju medalja, no tradicija koju je davno započeo Žarko Dešković, s još nekoliko prijatelja, ne može se izbrisati. Neizbrojivi su uspjesi Labudovih jedriličara, osvojene su stotine regata, dobijeno tko zna koliko medalja u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji. Labudov Karlo Baumann je prvi hrvatski jedriličar koji je nastupio na Olimpijadi, u Berlinu 1936., Karlo Kuret postigao je dosad najveći uspjeh hrvatskoj jedrenja na Olimpijskim igrama, 4. mjesto u Sydneyu, Labudovi jedriličari Minski Fabris, Ante Ivančić, Branko Širola, Karlo Kuret i drugi osvajali su medalje na europskim prvenstvima, a plamen u lučici na zapadnom kraju gradske luke danas održava svjetska prvakinja Tina Mihelić.

Kolikogod je Labud poznat po svojim sportskim uspjesima, toliko je i po dva najveća praznika jedrenja u Dalmaciji. Mrdujska regata je najstarija regata u Hrvatskoj, i jedno od najstarijih danas postojećih sportskih natjecanja, koja se prvi put održala 1927., i do danas narasla u najmasovniju regatu na Jadranu, na kojoj 22 milje dugu rutu prolazi i više od 300 brodica, od obiteljskih krstaša do Maxi jurilica. Nije puno mlađa ni Viška regata, u listopadu 2014. održava se čak 70. put. Te dvije regate sinonimi su za jedrenje u Splitu, znak koliko su Split i jedrenje povezani, i koliko je Labud dio kolektivnog splitskog duha.



VESLAČKI KLUB "GUSAR" 

Ima neka tajna veza između Splita i Praga. Svako malo dijete u Splitu već zna što se događalo 1911.g u pivnici Kod Fleka, no svoj početak imao je u Pragu još jedan splitski as - Hrvatski veslački klub Gusar.
1912. godine održavala se u Pragu tradicionalna utrka triju praških klubova „Primatorska osma“. Među mnogobrojnim gledateljima regate našla se i grupa studenta iz Splita među kojima i Fabjan Kaliterna. Dok je oduševljeno promatrao kako pale vesala paraju mutnu Vltavu, Fabjanu je na pamet došla jedna ideja: Hajduk već imamo, pa zašto ne bi u Splitu osnovali i veslački klub? A kako će se zvati? Pa Gusar, logično, kao morski pandan Hajduku. Zaokupiralo je to misli Fabjana Kaliterne, Ive Stalia, Josipa Kodla i ostalih splitskih entuzijasta koji su sate i sate provodili u praškoj kavani „Sport“ planirajući budućnost splitskog veslanja a onda se napokon 5. ožujka 1914. održala i osnivačka skupština kluba na kojoj je kao predsjednik izabran dr. Ivo Stalio.
Prošlo je od tad 100 ljeta i puno se toga lijepog (i nešto malo ružnog) dogodilo kroz to razdoblje: od početaka na Matejuški, do izgradnje doma u Spinutu, prve zlatne medalje osmerca na europskom prvenstvu 1932., prvog hrvatskog olimpijskog zlata četverca iz Helsinkija 1952., nesretne eksplozije i razaranja klupskog doma 1992., pa do zadnjih uspjeha Boraske, Frankovića, Braće Skelin i mnogih drugih...
Možda više od medalja i pehara, Gusar čine svi ljudi koji su iz njega proistekli i u njegov mozaik utkali svoj kamenčić, koji su uz njega ostali vezani kao jedna velika obitelj i stekli brojne sportske i životne vrijednosti



 

Podijelite:

Istaknuto

Newsletter prijava